Norepinefrinski transporter

Familija trasportera rastvorka 6 (neurotransmiterski transporter, noradrenalin), član 2
Identifikatori
Simboli SLC6A2; NAT1; NET; NET1; SLC6A5
Vanjski ID OMIM: 163970 MGI: 1270850 HomoloGene: 816 GeneCards: SLC6A2 Gene
Ontologija gena
Molekularna funkcija aktivnost norepinefrin:natrijum simportera
proteinsko vezivanje
aktivnost monoaminskog transmembranskog transporter
Celularna komponenta ćelijska membrana
integralno sa ćelijskom membranom
membrana
Biološki proces transport
synaptička transmisija
monoaminski transport
Pregled RNK izražavanja
podaci
Ortolozi
Vrsta Čovek Miš
Entrez 6530 20538
Ensembl ENSG00000103546 ENSMUSG00000055368
UniProt P23975 O55192
RefSeq (mRNA) NM_001043 NM_009209
RefSeq (protein) NP_001034 NP_033235
Lokacija (UCSC) Chr 16:
55.69 - 55.74 Mb
Chr 8:
92.96 - 93 Mb
PubMed pretraga [1] [2]

Norepinefrinski transporter (NET, SLC6A2) protein je koji je kod čoveka kodiran SLC6A2 genom.[1]

NET je monoaminski transporter i odgovoran je za ponovno preuzimanje ekstracelularnog norepinefrina (NE), takođe poznatog kao noradrenalin koje je zavisno od natrijum-hlorida (Na+/Cl). NET isto tako može da vrši ponovno preuzimanje ekstracelularnog dopamina (DA). Ponovno preuzimanje ova dva neurotransmitera je esencijalno u regulaciji koncentracije soli u sinaptičkom prostoru. NET, kao i drugi monoaminski transporteri, su biološke mete mnogih antidepresiva i rekreacionih droga. Osim toga, deficijencija NET proteina je povezana sa ortostatičkom intolerancijom, a prekomerna zastupljenost sa ADHD.[2][3] Postoji evidencija da jednonukleotidni polimorfizmi NET gena (SLC6A2) mogu da budu uzroci dela tih poremećaja.[3]

Gen

Gen norepinefrinskog transportera SLC6A2 je lociran na ljudskom hromozomu 16 u lokusu 16q12.2. Ovaj gen je kodiran sa 14 eksona.[3] NET transporter se sastoji od 617 aminokiselina sa 12 domena koji premoštavaju membranu. Strukturna organizacija NET proteina je visokoj meri homologna sa drugim članovima familije neurotransmiterskih transportera zavisnih od natrijum/hlorida, uključujući dopaminski, epinefrinski, serotoninski and GABA transportere.[3]

Reference

  1. ^ Pacholczyk T, Blakely RD, Amara SG (1991). „Expression cloning of a cocaine- and antidepressant-sensitive human noradrenaline transporter”. Nature. 350 (6316): 350—4. PMID 2008212. doi:10.1038/350350a0. 
  2. ^ S. Schroeter, S. Apparsundaram, R. G. Wiley, L. H. Miner, S. R. Sesack & R. D. Blakely (2000). „Immunolocalization of the cocaine- and antidepressant-sensitive l-norepinephrine transporter”. The Journal of comparative neurology. 420 (2): 211—232. PMID 10753308. doi:10.1002/(SICI)1096-9861(20000501)420:2<211::AID-CNE5>3.0.CO;2-3. CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак аутора (веза)
  3. ^ а б в г Tellioglu T, Robertson D (2001). „Genetic or acquired deficits in the norepinephrine transporter: current understanding of clinical implications”. Expert Rev Mol Med. 2001 (29): 1—10. PMID 14987367. doi:10.1017/S1462399401003878. 

Vidi još

Spoljašnje veze

  • Norepinephrine+transporter на US National Library of Medicine Medical Subject Headings (MeSH)
  • п
  • р
  • у
Ligandi receptora
α1
α2
β
NET
VMAT
Anabolizam
PAH
TH
AAAD
DBH
PNMT
Katabolizam
[Primarni-amin oksidaza
COMT
Drugi
Prekursori
Kofaktori
Drugi