Gregori Hajns

Gregori Hajns
Hines in 1993
Hajns 1993. godine
Puno imeGregori Oliver Hajns
Ime po rođenjuGregory Oliver Hines
Druga imenaGregory Hines
Datum rođenja14 februar, 1946(1946-02-14)
Mesto rođenjaNjujork Siti, Njujork
 SAD
Datum smrti9. avgust 2003.(2003-08-09) (57 god.)
Mesto smrtiLos Anđeles, Kalifornija
 SAD
Mesto ukopaSveti Volodimir ukrajinsko groblje
Okvil, Ontario, Kanada
Zanimanjeplesač, glumac, koreograf i pevač
Aktivni period1951–2003
SupružnikPatricija Panela
(venčani 1968; razedeni 19??)
Pamela Koslov (в. 1981 —  razvedeni 2000)
Deca2

Gregori Oliver Hajns (14. februar 1946 – 9, avgust 2003) bio je američki plesač, glumac, koreograf i pevač. On se smatra jednim od najslavnijih step plesača svih vremena.

Hajns je glumeo u više od 40 filmova, a takođe je tokom života ostavio svoj pečat na Brodveju. On je dobitnik mnogih priznanja, uključujući Emi nagradu za dnevnu emiju, nagradu za dramski nastup i nagradu Toni, kao i nominacija za nagradu ceha filmskih glumaca i četiri nagrade Emi za udarne termine.

Detinjstvo i mladost

Hajns je rođen u Njujork Sitiju 14. februara 1946 od majke Alme Ajole (Loles) i Morisa Roberta Hajnsa. On je plesač, muzičar i glumac, koji je odrastao u Šugar Hil kvartu Harlema.[1] Hajns je počeo da stepuje kad mu je bilo dve godine, a počeo je da poluprofesionalno pleše u svojoj petoj godini. Nakon toga, on i njegov stariji brat Moris su zajedno izvodili, studirajući sa koreografom Henrijem Letangom.

Gregori i Moris su isto tako studirali sa veteranima step plesa, kao što su Hauard Sims i Braća Nikolas dok su nastupali na istim događajima. Dva brata bila su bila poznata kao „The Hines Kids”. Oni su nastupali u noćnim klubovima kao što je Koton klub u Mijamiju sa Kab Kalovajom.[2] Kasnije su bili poznati kao „The Hines Brothers”.

Kad im se otac pridružio kao bubnjar,[1][3] ime je ponovo promenjeno u „Hines, Hines, and Dad” 1963. godine.

Karijera

Stepovanje

Hajns je bio strastveni improvizator tap koraka, zvukova stepovanja i tap ritmova. Njegova improvizacija je bila poput bubnjara, koji radi solo i smišlja ritmove. Takođe je improvizovao fraziranje brojnih tap koraka, uglavnom na osnovu proizvedenog zvuka. Kao opušteni igrač, obično je nosio široke pantalone i užu košulju.[4]

Iako je nasledio korene i tradiciju crnačkog ritmičkog stepovanja, promovisao je i novu crnu ritmiku. „Namerno je izbrisao tempo“, napisala je istoričarka stepovanja Sali Somer, „bacajući niz ritmova poput kamenčića bačenih po podu. U tom trenutku, uskladio je tap sa najnovijim eksperimentima slobodnog oblika u džezu i novoj muzici i postmodernom plesu."[5]

Tokom svoje karijere, Hajns je želeo i nastavio da bude zagovornik stepovanja u Americi. Uspešno je podneo peticiju za stvaranje Nacionalnog dana stepovanja u maju 1989. godine, koji se sada obeležava u četrdeset gradova u Sjedinjenim Državama, kao i u osam drugih nacija. Bio je u upravnom odboru Menhetn tapa, član džez step ansambla i član Američke fondacije za stepovanje, koja se ranije zvala Američki orkestar stepovanja.

Godine 1989, kreirao je i vodio specijalnu emisiju PBS-a pod nazivom "Gregori Hajnsovo stepovanje u Americi", u kojoj su učestvovali različiti step plesači kao što su Savion Glover i Bani Brigs.[6][7]

Godine 1990, Hajns je posetio svog idola (i Tap kolegu) Samija Dejvisa mlađeg, koji je umirao od raka grla i nije mogao da govori. Nakon što je Dejvis umro, emotivni Hajns je na Dejvisovoj sahrani govorio o tome kako je Sami učinio gest za njega, „kao da dodaje košarkašku loptu... i ja sam je uhvatio“. Hajns je govorio o časti da je Sami mislio da bi Hajns mogao da nastavi tamo gde je stao.[8]

Putem svog podučavanja on je uticao na plesače stepa kao što su Savion Glover, Dajan Voker, Ted Levi i Džejn Goldberg.[5] U intervjuu za Njujork Tajms 1988. godine, Hajns je izjavio da je sve što je radio uticalo na njegov ples: „moje pevanje, moja gluma, moje vođenje ljubavi, moje roditeljstvo.”[5]

Muzika

Hajns je nastupao kao pevač i muzičar u rok bendu Sevrans sa sedištem u Veneciji u Los Anđelesu 1975. i 1976. Sevrans je bio jedan od kućnih bendova u originalnom muzičkom klubu pod nazivom Honki Hogis Handi Hengaut, inače poznatom kao 4H Klub. Sevrans je izdao svoj istoimeni debi album za Largo Rekords (podružnica GNP Krescendo) 1976. godine.

Godine 1986, pevao je u duetu sa Luterom Vandrosom pod nazivom „There's Nothing Better Than Love”, koji je dostigao prvo mesto na Bilbordovoj R&B listi.[9] Ohrabren svojim prvim uspehom na listi, Hajns je kasnije objavio svoj istoimeni debi album na Epiku 1988. uz veliku Vandrosovu podršku. Ovaj album je proizveo singl „That Girl Wants to Dance with Me” koji je napisao Vandros, koji je dostigao vrhunac na #8 na Bilboard Hot 100 u maju 1988.[10]

Film i televizija

Godine 1981, Hajns je debitovao na filmu History of the World, Part I Mela Bruksa, prvi deo, zamenivši Ričarda Prajora, koji je prvobitno dobio ulogu, ali je zadobio teške opekotine u požaru u kući samo nekoliko dana pre nego što je trebalo da počne snimanje.[11][12] Madlin Kan, koja je takođe glumila u filmu, predložila je reditelju Melu Bruksu da razmotri Hajnsa za ulogu nakon što su saznali za Prajorovu hospitalizaciju.[12] Kasnije te godine pojavio se u horor filmu Wolfen.

Hajnsov vrhunac kao glumac došao je sredinom 1980-ih. Imao je veliku ulogu u The Cotton Club (1984), gde su on i njegov brat Moris (u Morisovom jedinom filmu) igrali step duo iz 1930-ih koji podseća na braću Nikolas.[13] Hajns je glumio sa Mihail Barišnjikovim u filmu White Nights iz 1985. i glumeo je sa Bilijem Kristalom u filmu prijatelja policajaca Running Scared iz 1986. On je glumio u filmu Tap iz 1989. godine pored Samija Dejvisa mlađeg (u Dejvisovom poslednjem nastupu na ekranu). Gregori se pojavio zajedno sa Vitni Hjuston i Loretom Devajn u veoma uspešnom filmu Waiting to Exhale iz 1995. godine, i pored Hjustona, Denzela Vašingtona i Kortni B. Vens sledeće godine u filmu The Preacher's Wife. Na televiziji je glumio u sopstvenom sitkomu 1997. godine, The Gregory Hines Show, koji je trajao jednu sezonu na CBS-u, i imao je ponavljajuću ulogu Bena Duseta u Will & Grace.

Lični život

Hajnsovi brakovi sa Patrišom Panelom i Pamelom Koslov okončani su razvodom. Imao je dvoje dece i pastorku.[14]

Smrt

Hajns je umro od raka jetre 9. avgusta 2003. na putu za bolnicu iz svog doma u Los Anđelesu. Bolest mu je dijagnozirana više od godinu dana ranije, ali je obavestio samo svoje najbliže prijatelje. U vreme njegove smrti, završavala se produkcija televizijske emisije Little Bill, a on je bio veren za bodibilderku Negritu Džejd, koja je živela u Torontu.[14]

Njegova sahrana održana je u katoličkoj crkvi u Santa Monici u Kaliforniji. On je sahranjen na ukrajinskom katoličkom groblju Svetog Vladimira u Okvilu, Ontario.[15][16]

Filmografija

  • Finian's Rainbow (1968) — dete statista
  • History of the World, Part I (1981) — Džozefus
  • Wolfen (1981) — Vitington
  • Deal of the Century (1983) — Rej Kasternak
  • The Muppets Take Manhattan (1984) — Roler Skejter
  • The Cotton Club (1984) — Sandman Vilijams
  • White Nights (1985) — Rejmond Grinvud
  • Faerie Tale Theatre: "Puss in Boots" (1985)
  • Amazing Stories: (TV) "The Amazing Falsworth"[17] (1985)
  • About Tap (1985) — on sam
  • Running Scared (1986) — Rej Hjuz
  • Off Limits (1988) — Albabi Perkins
  • Tap (1989) — Mask Vošington
  • Gregory Hines'Saigon (1987) — on sam
  • Gregory Hines' Tap Dance in America (1989) — on sam
  • Eve of Destruction (1991) — pukovnik Džim Makvejd
  • A Rage in Harlem (1991) — Goldi
  • White Lie (1991) — Len Madison mlađi
  • T Bone N Weasel (1992) — T Boun
  • Dead Air (1994) — Mark Janek / Džim Šeppard
  • Renaissance Man (1994) — vodnik Kas
  • Kangaroo Court (1994)
  • Happily Ever After: Fairy Tales for Every Child (1995, epizoda Beauty and the Beast) — čudovište/princ Koro (glas)
  • A Stranger in Town (1995) — Barns
  • Waiting to Exhale (1995) — Marvin King
  • Good Luck (1996) — Bernard 'Bern' Lemli
  • Mad Dog Time (1996) — Džuls Flamingo
  • The Preacher's Wife (1996) — Džo Hamilton
  • The Cherokee Kid (1996) — grobar / Džededaja Terner
  • Subway Stories: Tales From the Underground (1997) — Džek (segment „Manhattan Miracle”)
  • Blue's Clues (1998, epizoda Blue's Big Treasure Hunt) - Džek
  • The Tic Code (1999) — Tajron Pajk
  • Will & Grace (TV) (1999 to 2000) — Ben Duset
  • Things You Can Tell Just by Looking at Her (2000) — Robert (segment "Fantasies About Rebecca")
  • Who Killed Atlanta's Children? (TV) (2000) — Ron Larson
  • Once in the Life (2000) — Rafhaus
  • Bojangles (2001) — Bodžangls
  • Venice: Lost and Found (2002)
  • The Red Sneakers (TV) (2002) — Zik
  • Law & Order: (TV) "Suicide Box" (2003) — Karl Helpert
  • Lost at Home: (TV) (2003) — Džordan King
  • The Root (2003)
  • Little Bill (TV) (1999 do 2004, do njegove smrti) — Big Bil (finalni televizijski nastup)
  • Keeping Time: The Life, Music & Photography of Milt Hinton (2004) — on sam
  • The Best Musical Movie (2004) — Daral Pumpkin (finalna filmska uloga; namenska proizvodnja)

Reference

  1. ^ а б „Gregory Hines, obituary”. The Telegraph. 12. 8. 2003. Приступљено 29. 5. 2019. 
  2. ^ Wadler, Joyce (24. 2. 1985). „Hines on Tap”. The Washington Post (на језику: енглески). ISSN 0190-8286. 
  3. ^ Editors, Biography com. „Gregory Hines”. Biography (на језику: енглески). Приступљено 2021-09-15. 
  4. ^ Abrams, Dennis; De Angelis, Gina (1. 4. 2008). Gregory Hines. Infobase Publishing. ISBN 978-0791097182. Приступљено 31. 3. 2020. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  5. ^ а б в Valis Hill, Constance. „Biography of Gregory Hines”. New York Public Library. Приступљено 21. 12. 2017. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  6. ^ Rothstein, Mervyn (1. 9. 1992). „The Man in the Dancing Shoes”. Cigar Aficionado. Архивирано из оригинала 8. 10. 2009. г. Приступљено 25. 5. 2012. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  7. ^ Tap: With Gregory Hines. New York Public Library. 1989. Приступљено 23. 4. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  8. ^ „Gregory Hines Interview”. The Sammy Davis, Jr. Association. 1992. Архивирано из оригинала 13. 5. 2008. г. Приступљено 9. 6. 2008. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  9. ^ Luther Vandross Chart History
  10. ^ Gregory Hines Chart History
  11. ^ Monaghan, Terry (12. 8. 2003). „Gregory Hines”. The Guardian. Приступљено 31. 3. 2020. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  12. ^ а б Brooks, Mel (7. 6. 1981). „The World According to Mel Brooks”. The New York Times. Приступљено 31. 3. 2020. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  13. ^ White, Armond (23. 10. 2019). „Coppola's Cotton Club Encore Remakes American Entertainment”. National Review. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  14. ^ а б Dunning, Jennifer (11. 8. 2003). „Gregory Hines, Versatile Dancer and Actor, Dies at 57”. The New York Times. Приступљено 31. 3. 2020. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  15. ^ „Pallbearers carry the coffin of Gregory Hines' at the memorial...”. Getty Images (на језику: енглески). Приступљено 2022-01-24. 
  16. ^ „Gregory Hines buried in Oakville City, Ontario”. CBC News. Приступљено 21. 8. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  17. ^ „The Amazing Falsworth”. IMDb. 5. 11. 1985. 

Spoljašnje veze

Gregori Hajns na Vikimedijinoj ostavi.
  • Gregori Hajns на сајту IMDb (језик: енглески) 
  • Gregori Hajns на сајту Find a Grave (језик: енглески)
  • Blog of Death obituary
  • Tapping into history Архивирано на сајту Wayback Machine (15. август 2003) Deborah Jowitt, Village Voice, August 2003.
  • TonyAwards.com Interview with Gregory Hines
  • Archival footage of Gregory Hines, Dianne Walker and Jimmy Slyde in 1996 at Jacob's Pillow
  • p
  • r
  • u
  • Pol Hartman (1948)
  • Rej Boldžer (1949)
  • Ecio Pinca (1950)
  • Robert Alda (1951)
  • Fil Silvers (1952)
  • Tomas Mičel (1953)
  • Alfred Drejk (1954)
  • Valter Slezak (1955)
  • Rej Volston (1956)
  • Reks Harison (1957)
  • Robert Preston (1958)
  • Ričard Kajli (1959)
  • Džeki Glison (1960)
  • Ričard Barton (1961)
  • Robert Mors (1962)
  • Ziro Mostel (1963)
  • Bert Lar (1964)
  • Ziro Mostel (1965)
  • Ričard Kajli (1966)
  • Robert Preston (1967)
  • Robert Gule (1968)
  • Džeri Orbak (1969)
  • Klivon Litl (1970)
  • Hal Linden (1971)
  • Fil Silvers (1972)
  • Ben Verin (1973)
  • Kristofer Plamer (1974)
  • Džon Kalum (1975)
  • Džordž Rouz (1976)
  • Bari Bostvik (1977)
  • Džon Kalum (1978)
  • Len Karju (1979)
  • Džim Dejl (1980)
  • Kevin Klajn (1981)
  • Ben Harni (1982)
  • Tomi Tjun (1983)
  • Džordž Hern (1984)
  • nije dodeljena (1985)
  • Džordž Rouz (1986)
  • Robert Lindsi (1987)
  • Majkl Kroford (1988)
  • Džejson Aleksander (1989)
  • Džejms Noton (1990)
  • Džonatan Prajs (1991)
  • Gregori Hajns (1992)
  • Brent Karver (1993)
  • Bojd Gejns (1994)
  • Metju Broderik (1995)
  • Nejtan Lejn (1996)
  • Džejms Noton (1997)
  • Alan Kaming (1998)
  • Martin Šort (1999)
  • Brajan Stouks Mičel (2000)
  • Nejtan Lejn (2001)
  • Džon Litgou (2002)
  • Harvi Fajerstin (2003)
  • Hju Džekman (2004)
  • Norbert Leo Batz (2005)
  • Džon Lojd Jang (2006)
  • Dejvid Hajd Pirs (2007)
  • Paulo Šot (2008)
  • Dejvid Alvarez, Trent Kovalik and Kiril Kuliš (2009)
  • Daglas Hodž (2010)
  • Norbert Leo Batz (2011)
  • Stiv Kazi (2012)
  • Bili Porter (2013)
  • Nil Patrik Haris (2014)
  • Majkl Serveris (2015)
  • Lesli Odom Mlađi (2016)
  • Ben Plat (2017)
  • Toni Šalub (2018)
  • Santino Fontana (2019)
  • nije dodeljena (2020)
  • Aron Tvejt (2021)
  • Majls Frost (2022)
Normativna kontrola Уреди на Википодацима
Međunarodne
  • FAST
  • ISNI
  • VIAF
  • WorldCat
Državne
  • Španija
  • Francuska
  • BnF podaci
  • Nemačka
  • Izrael
  • Sjedinjene Države
  • Češka
  • Holandija
  • Poljska
Umetničke
  • MusicBrainz
Ostale
  • SNAC
  • IdRef