Oružane snage Sirije

Arapska vojska Sirije
الجيش العربي السوري

Zastava Vojske Sirije
Osnovana 1946.
Datum stanja 1971.
Glavni štab Damask
Vođstvo
Predsednik Bašar el Asad
Ministar odbrane Fad Jasim al-Frej
Načelnik Generalštaba Ali Abdulah Ajub[1][2]
Podaci o brojnom stanju
Vojno sposobni od 18
Broj raspoloživih
za vojnu službu
, godina 15-49
Broj sposobnih
za vojnu službu
, godina 15-49
Broj godišnje stasalih
za vojnu službu
Aktivni sastav 220,000[3]
Rezervni sastav 280,000[3]
Vojni troškovi
Vojni budžet 1,8 milijardi $[3][4]
Procenat BDP 3,5 %[3][4]
Vojna industrija
Strani snabdevači  Rusija
 Belorusija
 Iran
 Kina
 Severna Koreja
 Kuba
 Pakistan [5]

Sirijski vojnik na vojnim vežbama tokom Zalivskog rata

Arapska vojska Sirije je glavna oružana sila Sirijske Arapske Republike.

Vrhovni glavnokomandujući vojske Sirije je predsednik Sirije Bašar el Asad.

Istorija

Začeci sisrijske vojske sežu do 1919. godine, ada su Francuzi formirali Specijalne trupe Levanta kao deo vojske Levanta. Ove trupe korišćene su prvenstveno kao pomoćne snage francuskim snagama, a svi njihovi viši oficiri bili su etnički Francuzi.

Nakos sticanja nezavisnosti Sirije 1946. godine, sirijska vojska je formirana iz sirijskih trupa vojske Levanta. Prvi vojni konflikt u kojem je sirijska vojska uzela učešća bio je Arapsko-izraelski rat 1948. godine. Do ovog rata, sirijska vojske se sastojala od dve brigade, dva pešadijska bataljona i jednog oklopnog bataljona,[6] sve ukupno 12 000 vojnika.[7]

Između 1948. i 1967. godine, serija vojnih udara u zemlji naštetila je stabilnosti vlade i profesionalizmu unutar vojske. Do 1967, vojska se sastojala od oko 70.000 pripadnika vojnog osoblja, oko 550 tenkova i jurišnih pušaka i ostalo, te 16 brigada (dvanaest pešadijskih, dve oklopne i dve mehanizovane).[8]

Tokom Šestodnevnog rata 1967. godine, Izrael je izvršio efikasan napad na Golansku visoravan, probivši sirijske odbrambene pozicije.[9] Tih je godina sirijska vojska pomagala akcije Palestinske oslobodilačke organizacije.[10]

Posle 1970. godine, sirijska vojska učestvovala je u sledećim konfliktima:

Građanski rat u Siriji

Nakon izbijanja nemira i oružanog ustanka od 2011. godine, sirijska vojska se angažuje u suzbijanju oružane pobune protiv zvanične vlade. Tokom sukoba, neki vojnici i oficiri, koji su odbijali da napadaju civile, dezertirali su iz vojske. Prema raziličitim procenama, broj dezertera varira od 1000[12] do 10000.[13] Deo dezertera učestvovao je u organizovanju ili se pridružio snagama tzv. Slobodne sirijske armije.

Izvori

  1. Syrian army reasserts control over rebel areas - The Irish Times - Mon, Jul 23, 2012 Arhivirano 2012-07-23 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 28. 3. 2013.
  2. الأسد يعيّن العماد علي أيوب رئيساً لأركان الجيش السوري - Arabic UPI.com - أخبار عربية، الأخبار العاجلة Arhivirano 2012-08-25 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 28. 3. 2013.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 International Institute for Strategic Studies, The Military Balance 2010, pp. 272-273.
  4. 4,0 4,1 „Military Strength of Syria”. Global Fire Power. Pristupljeno 21. 7. 2011. 
  5. „SIPRI Arms Transfers Database”. Stockholm International Peace Research Institute. Arhivirano iz originala na datum 2015-11-25. Pristupljeno 10. IX 2012. 
  6. Morris, Benny (2008), 1948: A History of the First Arab-Israeli War, pp. 251. Yale University Press. ISBN 978-0-300-15112-1.
  7. Pollack 2002: str. 448
  8. Pollack 2002: str. 459–460
  9. Pollack 2002: str. 464
  10. Pollack 2002: str. 476–478
  11. An order of battle of the Syrian Army in October 1973 can be found in Colonel Trevor Dupuy, Elusive Victory - The Arab-Israeli Wars 1947-74, MacDonald and Jane's, London, 1978
  12. Free Syrian Army grows in influence - Features - Al Jazeera English, Pristupljeno 28. 3. 2013.
  13. Over 10,000 soldiers have deserted Syria army, says high-ranking defector - Israel News | Haaretz Daily Newspaper, Pristupljeno 28. 3. 2013.

Literatura

Oružane snage Sirije na Wikimedijinoj ostavi
  • Pollack, Kenneth Michael (2002). Arabs at War: Military Effectiveness, 1948-1991. U of Nebraska Press. str. 448-. ISBN 0-8032-0686-0. 
  • p
  • r
  • u
Pozadina rata
  • Protesti u Latakiji
  • Al-Kamišli pobuna
  • Revolucija u Siriji 1970
  • Deklaracija iz Damaska
  • Damaško proljeće
  • Ljudska prava u Siriji
  • Protokol iz Dohe
Događaji
  • Smrt Hamze Ali Al-Kateba
  • Opsada Dare
  • Opsada Banije
  • Opsada Deir ez-Zora
  • Opsada Talkalaha
  • Opsada Rastana i Talbiseha
  • Opsada Jisr aš-Šugura
  • Opsada Hame
  • Opsada Homsa
  • Opsada Latakije
  • Opsada Rif Dimaška
  • Sukobi u Damasku
  • Sukobi u Dari
  • Šajrat i Tijas
  • Bombaški napad u al-Midanu
  • Idlibska operacija
  • Sukobi u Libanu
  • Masakr u Huli
  • Masakr u Al-Kubeiru
  • Obaranje Fantoma
  • Bitka za Tremeš
  • Bitka za Damask
  • Bombaški napad u Damasku
  • Sirijska kampanja u Kurdistanu
  • Bitka za Alep
  • Bitka za Anadan
  • Tursko-sirijska pogranična kriza
Vlast u Siriji
  • Vojska Sirije
  • Sirijska armija
  • Sirijska mornarica
  • Sirijsko vazduhoplovstvo
  • Sirija Sirijska protivvazduhoplovna odbrana
  • Sirija Vojna obaveštajna služba
  • Sirija Vazduhoplovna obaveštajna služba
  • Baas
Opozicija u Siriji
Ličnosti
  • Porodica al-Asad
  • (Bašar al-Asad
  • Maher al-Asad
  • Rifat al-Asad
  • Rami Makluf
  • Hafez Makluf)
  • Rijad Seif
  • Burhan Gajun
  • Abdulbaset Sejda
  • Rijad al-Asad
  • Mičel Kilo
  • Ali Habib Mahmud
  • Ali Habib Mahmud
  • Davud Radžiha
  • Fad Jasem al-Freidž
  • Haitam al-Maleh
  • Jasin al-Hadž Saleh
  • Rijad al-Turk
  • Kamal al-Labvani
  • Aref Dalila
  • Ali al-Abdulah
  • Anvar al-Buni
  • Ali Sadredin Bajanuni
  • Farid Gardi
  • Anas al-Abdah
  • Amar Abdulhamid
  • Abdul Halim Kadam
  • Amar al-Kurabi
  • Hamza al-Kateb
  • Tal al-Malohi
  • Butajna Šaban
  • Adnan al-Arur
  • Ibrahim Kuašuš
  • Jaser Tabara
  • Frida al-Sajed
  • Razan Zajtuneh
  • Adib Šišakli
  • Muhamed Anas Hajtam Suejid