Albanologija

Albanologija je znanost koja se bavi albanskim jezikom, albanskom kulturom i albanskom književnošću. Albanski jezik je indoevropski jezik, koji sam predstavlja zasebnu granu indoevropske porodice jezika.

Albanologija na Filološkom fakultetu u Beogradu je jedna je od najstarijih albanoloških katedri u svetu, a najstarija je na Balkanu.[1] Osnovao ju je 1920. godine hrvatski lingvist Henrik Barić[1] Prvo albansko sveučilište osnovano je 1957. godine u Tirani i ubrzo je postalo važan centar albanologije. Na Kosovu postoji Albanološki institut u Prištini.

Neki od ranih izučavaoca albanske kulture među Jugoslovenima su bili Hrvat Milan Šufflay i Srbin Dimitrije Tucović.

Poznati albanolozi

  • Johann Georg von Hahn (1811-1869)
  • Gustav Meyer (1850-1900)
  • Ludwig von Thalloczy (1854-1916)
  • Theodor Anton Ippen (November 29, 1861 – January 31, 1935)
  • Edith Durham (1863-1944)
  • Norbert Jokl (1877-1942)
  • Franz Baron von Nopcsa (1877-1933)
  • Milan Šufflay (1879-1931)
  • Dimitrije Tucović (1881-1914)
  • Henrik Barić
  • Carlo Tagliavini (1903-1982)
  • Martin Camaj
  • Eqrem Çabej
  • Robert Elsie
  • Shaban Demiraj
  • Xhevat Lloshi
  • Halit Tërnavci

Vidi još

Izvori

  1. 1,0 1,1 Albanologija u Beogradu[mrtav link]

Vanjske veze

  • International Network of Albanology
Normativna kontrola Uredi na Wikidati